2. mart 2018.

Vaše pravo da plaćate njihove dugove

U oktobru 2017. godine, nezavisna medijska mreza Antidot objavila je opsezno istrazivanje o Javnom servisu, sa posebnim osvrtom na oblast autorskih prava i intelektualne svojine. U nastavku prenosimo izvode iz pomenutog istrazivanja.

U oktobru 2017. godine, nezavisna medijska mreža Antidot objavila je opsežno istraživanje o Javnom servisu, sa posebnim osvrtom na oblast autorskih prava i intelektualne svojine. U nastavku prenosimo izvode iz pomenutog istraživanja.

Do pre samo nekoliko godina ulice gradova Srbije bile su preplavljene improvizovanim tezgama na kojima su prodavani diskovi sa piratskim softverima, muzičkim i video sadržajima. U međuvremenu, država je počela mnogo doslednije da primenjuje zakon, zahvaljujući čemu je ovaj vid piraterije u najvećoj meri iskorenjen, a milionske sume koje su odlazile u sive ekonomske tokove ponovo su vraćene u zakonske okvire, što je generisalo rast kreativne industrije, koja predstavlja jednu od najbrže rastućih privrednih grana i u društvenom bruto proizvodu Srbije učestvuje sa 4,6%. Zbog povećane naplate poreza i otvaranja novih radnih mesta, koristi od suzbijanja piraterije imala je i država, ali i svi građani Srbije. U međuvremenu, znatno su uznapredovale i tehnološke mogućnosti za suzbijanje internet piraterije što je u velikoj meri otežalo i onemogućilo i tu vrstu ilegalne prodaje tuđe intelektualne svojine.

Pa ipak, iako bi se manje upućenom posmatraču danas moglo učiniti da je eliminisanjem ulične i internet piraterije u oblasti zaštite autorskog i srodnih prava napokon uspostavljen potpuni red i poštovanje zakona, u praksi u toj oblasti još uvek postoji veliki broj problema i prepreka, kako u sferi samih zakonskih rešenja, koja u nedovoljnoj meri registruju brze inovativne tehnološke promene, tako i u sferi same primene zakona. Tako se brojni akteri, čija su autorska i srodna prava zakonom zaštićena, svakdonevno susreću sa brojnim izazovima počev od preterane moći pojedinih emitera koji svoj dominantan položaj zloupotrebljavaju radi nametanja svoje volje ostalim igračima na tržištu, preko nesređenih odnosa u pojedinim organizacijama zaduženim za kolektivno staranje o autorskim pravima, pa sve do neefikasnosti sudova prilikom rešavanja nastalih sporova, koja je praćena odsustvom specijalizacije i ujednačene sudske prakse u ovoj oblasti.

U cilju detektovanja i osvetljavanja ključnih problema u sferi autorskih i srodnih prava, koje će Srbija tokom pregovora sa EU u okviru Poglavlja 7 u nekoliko narednih godina morati da otkloni, Medijska mreža Antitod je obavila obimno istraživanje na ovu, u široj javnosti nedovoljno pristunu temu. Tokom višemesečnog istraživanja, Antidot je uputio pitanja na adrese gotovo svih ključnih kolektivnih aktera u oblasti autorskog i srodnih prava, naši saradnici su obavili na desetine razgovora i intervjua sa relevantnim subjektima, a kontaktirano je i na desetine pojedinaca koji se u svetu kreativne industrije pojavljuju u svojstvu nosilaca autorskih i srodnih prava.

U vremenu kada članice EU i zemlje razvijenog sveta poštovanje autorskih prava prihvataju kao neupitnu civilizacijsku tekovinu, nosioci tih prava u Srbiji uglavnom upozoravaju da su rukovodeći ljudi srpskog javnog servisa, zaduženi za primenu i poštovanje intelektualne svojine, već duži niz godina postali njeni najveći uzurpatori u Srbiji. Tako je, zahvaljujući sistemskim nedostacima koji generišu manjak odgovornosti i transparentnosti u poslovanju Radio-televizije Srbije (RTS) ta ustanova postala najveća prepreka u praktičnoj primeni zakonskih normi u oblasti poštovanja i zaštite autorskog i srodnih prava.

Predstavnici kolektivnih organizacija za zaštitu autorskog i srodnih prava jednoglasno upozoravaju da u svim zemljama članicama EU, kao i u državama regiona, javni servisi kolektivnim organizacijama, kao što su SOKOJ, PI i OFPS, na ime autorskih i srodnih prava plaćaju naknade koje se formiraju prema prihodima u koje se, pored onih od marketinga, uračunavaju i oni dobijeni od takse i prihoda iz budžeta. Predstavnici kolektivnih organizacija ukazuju da je RTS jedina medijska ustanova koja to ignoriše i koja naknade plaća prema prihodima koji ne uključuju davanja iz budžeta. Inače, problemi sa RTS-om započinju u periodu kada je tu ustanovu predvodio Aleksandar Tijanić, a simptomatično je da se u okviru RTS-a temom autorskih i srodnih prava bave isti ljudi kao i u vreme Tijanića, zbog čega i ne treba previše da čudi gotovo identičan obrazac ponašanja Javnog servisa kada je ova tema u pitanju.

Iako svoje neplaćanje RTS pravda izostankom međusobnog dogovora koji bi rezultirao potpisivanjem sporazuma koje ta ustanova smatra osnovom svojih obaveza prema kolektivnim organizacijama, zakon kaže da plaćanje naknade za emitovanje fonograma predstavlja zakonsku, a ne ugovornu obavezu. Eventualni ugovor zaključen sa kolektivnim organizacijama ne predstavlja pravni osnov plaćanja, već samo vid evidencije emitera ili korisnika kojim se regulišu način plaćanja, eventualne benificije za korisnika kao i drugi međusobni odnosi.

Kao posledica takve prakse, zbog neplaćanja svojih ugovornih i zakonskih obaveza, jednim delom i u sferi autorskih, izvođačkih i producentskih prava, RTS je na ime izgubljenih sudskih sporova u 2015. godini morao da isplati sumu od čak 1.000.000 evra (123.424.000 dinara). Taj iznos je tokom 2016. godine dostigao 1,5 miliona evra (184.746.000 dinara), a slična praksa nastavila se i tokom 2017. godine. Iako u RTS tvrde da je udeo presuda donetih zbog kršenja autorskog i srodnih prava u tim iznosima “minimalan i zanemarljiv”, iznosi koji se u toj ustanovi izdvajaju zbog izgubljenih sudskih sporova ukazuju na veoma raširenu praksu neodgovornog ponašanja koje se ogleda u neplaćanju ugovornih i zakonskih obaveza što u krajnjoj instanci, cenu te neodgovornosti, koja godišnje dostiže milionske evro iznose, prebacuje na teret svih građana Srbije.

Uprkos enormnim iznosima koje, novcem građana Srbije, plaćaju zbog nepotrebno izazvanih sporova i pratećih sudskih troškova, čelni ljudi RTS-a u svojim godišnjim izveštajima, u delu koji se odnosi na upravljanje rizicima budućeg poslovanja, redovno iznose procene da “potencijalni odlivi po osnovu negativnih ishoda sudskih sporova neće imati materijalno značajne efekte” na godišnje finansijske bilanse te medijske ustanove. Tako je pravna služba RTS, na dan 31. decembra 2014. godine, zabeležila da se protiv te medijske ustanove vode sudski postupci sa odštetnim zahtevima u ukupnom iznosu od skoro 4 miliona evra (474 miliona dinara), ne uključujući efekte eventualnih zateznih kamata. Godinu dana kasnije, 31. decembra 2015, protiv RTS-a su vođeni sporovi u iznosu od preko 3 miliona evra (379 miliona dinara), dok u izveštaju za 2016. godinu vrednost sporova koji se vode protiv RTS nije navedena.

U sva tri slučaja procena rukovodstva Javnog servisa bila je ista – da su u pitanju sporovi koji neće izazvati ozbiljnije troškove iako su RTS, tj. građane Srbije, tokom 2015. i 2016. godine ishodi tih sporova koštali čak 2,5 miliona evra. Da je reč o paušalnim i neutemeljnim procenama ukazao je i nezavisni revizor Žarko Mijović, iz revizorske kuće Delloite, koji je u svom izveštaju upozorio da na osnovu raspoložive dokumentacije nije bio u mogućnosti da se “u potpunosti uveri u navedenu procenu rukovodstva JMU RTS”. U skladu sa preovlađujućom praksom koja vlada u okviru sistema Javnog servisa, koji je svojevrsna država u državi, praktično van efektivne kontrole u pogledu troškova i poslovanja, i u ovom slučaju izostala je bilo kakva odgovornost onih koji neogdovorno, bez ikakve zadrške, rasipaju novac koji uzimaju iz džepova poreskih obveznika.

Prema dokumentaciji do koje je došao istraživački tim Antidota, pored toga što su dugi niz godina neplaćanjem svojih zakonskih obaveza u praksi opstruisali primenu Zakona o autorskom i srodnim pravima, čime su direktnu štetu nanosili kako kreativnoj muzičkoj industriji tako i građanima i budžetu Srbije, čelni ljudi RTS-a i dan danas nastavljaju ozbiljno da krše autorska prava – ovoga puta neovlašćenim postavljanjem sadržaja na svoje YouTube kanale čiju su naplatu bez tendera, po svemu sudeći na nezakonit način, prepustili bugarskoj provajderskoj kompaniji KVZ Music, koja Javnom servisu građana Srbije za tu uslugu uzimala najpre 30%, a po aneksu iz 2016. godine 20% od ukupno naplaćene sume. Iako su nam, u vezi sa procedurom zaključivanja ugovora sa kompanijom KVZ Music i plasiranja sadržaja na svojim YouTube kanalima u RTS rekli da ta ustanova formalno-pravno nije bila u obavezi da za sklapanje tog ugovora raspisuje tender pošto “u pitanju nije bila kupovina robe ili usluga, već ostvarivanje prihoda u kojima partnerska strana ostvaruje udeo po osnovu nekih svojih usluga”, ovaj posao suštinski predstavlja ugovor o kupovini provajderskih usluga, koji se od uobičajenih razlikuje jedino po specifičnom modalitetu plaćanja, zbog čega podleže odredbama Zakona o javnim nabavkama.

Umesto da kao Javni servis bude primer i prednjači u poštovanju autorskog prava, RTS je u ovom slučaju otišao u potpuno suprotnu krajnost narušavajući imovinska prava pojedinih autora na dela koja neovlašćeno prikazuje i, na nezakonit način, prepuštajući stranoj firmi dela prihoda koje, s druge strane, nadomešćuje iz nameta koji plaćaju svi građani Srbije - od TV pretplate i davanja iz republičkog budžeta. Ugovor sa bugarskom firmom KVZ Music 7. novembra 2014. godine potpisao je tadašnji vršilac dužnosti generalnog direktora Nikola Mirkov, dok je aneks na pomenuti ugovor kojim je predviđen produžetak njegovog važenja, krajem 2015. godine potpisao aktuelni direktor RTS Dragan Bujošević.

Da nešto sa pomenutim ugovorom definitivno nije u redu ukazuje i okolnost da su čelnici RTS pune tri godine odbijali da taj akt učine transparentnim, a njegov sadržaj dostupnim javnosti. Iako su javnost rada, upravljanja i odlučivanja RTS striktno definisane obaveze propisane Zakonom o javnim servisima, bilo je potrebno više od tri godine da rukovodeći ljudi te medijske kuće u maju ove godine javnosti obelodane sadržaj tajnog i, mimo zakonom predviđene procedure zaključenog, ugovora sa provajderom KVZ Music o monetizaciji sadržaja emitovanih preko digitalnog servisa za razmenu YouTube video sadržaja. RTS je ugovor objavio tek nakon trećeg obavezujućeg naloga Poverenika za informacije od javnog značaja ignorišući pre toga legitimne zahteve zainteresovanih građana i privrednih subjekata da se taj deo poslovanja Javnog servisa učini transparentnim.

Kompletno istrazivanje mozete procitati ovde

Ostali naslovi

Svi naslovi

Da li znate svoja prava i kako da ih ostvarite?

Stavljamo vam na raspolaganje svoje višedecenijsko iskustvo, kako u Srbiji, tako i u svetu.

Javite nam se!

ostvarisvojaprava@mascom.rs

 tel: 011 30 89 205

Autori

Jovan Matić

Slobodan Loka Nesovic

Srđan Mitrić

Bojana Zimonjić Jelisavac - Mondo.rs

Emina Peruničić

Tatjana Bukvić