Kao autor bih, jednostavno, očekivao od Sokoja da štiti i naplaćuje moja prava.
Član sam Sokoja od 1982. godine, iz doba one velike države, kada je Sokoj delovao kao jedna ozbiljna organizacija. Starije kolege, autori, takođe članovi, svakog meseca su odlazili na šalter banke. Stave svoju karticu, dobiju svoj novac, idu kući i svi srećni i zadovoljni. Ja nisam imao zadovoljstvo da mi se to ikad desi, iako sam dugogodišnji član i očekivao bih, zapravo, od njih da se ozbiljno bave naplatom i kontrolom korišćenja mojih dela.
Koliko znam, Sokoj se time ne bavi. Internet platforme su danas mesta najintenzivnijeg, najobimnijeg i najuočljivijeg korišćenja autorskih dela. Sokoj se, zapravo, ne bavi nijednom od njih. Zato stotine, hiljade i milioni pregleda na internetu koje smo imali i mi, a i neki mnogo popularniji autori od nas, jednostavno završavaju negde u etru.
Organizacija za kolektivnu zaštitu na tom polju ne vrši apsolutno nikakvu naplatu, a mi – autori - smo, sa druge strane, onemogućeni da tu naplatu vršimo sami. Zamislite samo da smo uzeli po dinar od svakog pregleda! Već sada bismo mogli da razmišljamo o jednoj ozbiljnijoj investiciji za budućnost, imali bismo ozbiljne prihode.
Ta problematika je stalno prisutna. Pored toga što za autore ne naplaćuje ono što bi trebalo da naplaćuje, Sokoj takvim svojim nečinjenjem direktno negativno utiče na stanje na našoj sceni... To su bitne stvari sa kojima javnost treba da bude upoznata. Sokoj, na primer, ne naplaćuje izvođenje ili puštanje tuđih, stranih dela u kafanama.
Cover bendovi koji su aktivni i dosta rade, dođu, dogovore se za određeni honorar i sviraju tuđe pesme. Bez ikakve naknade za autore tih pesama! Vlasnik lokala bi trebalo da plati Sokoju određenu naknadu za takva izvođenja.
Kad bi Sokoj obavljao svoj posao i kada bi taj vlasnik lokala sabrao šta sve mora da plati da bi mu neki cover bend svirao Madonu, shvatio bi da bi mu bilo daleko jeftinije da angažuje domaćeg autora koji će izvoditi svoju pesmu – sa više ili manje uspeha. Ali, Sokoj ne vrši svoju osnovnu funkciju, ne edukuje i ne kontroliše vlasnike lokala, ne naplaćuje od njih naknadu za izvođenje stranih ili, uopšte, tuđih autorskih dela.
Ta pasivnost organizacije za kolektivnu zaštitu podstiče praksu koja ide na štetu autora i krajnje negativno utiče na mogućnost da domaći autor predstavi svoje delo. Ako autor nema mogućnost da predstavi svoje delo publici, to delo teško da će postati popularno, čak i ako ima potencijal za to. Ako autor ne uspe da afirmiše svoje delo, ne može da računa da će živeti od svog stvaralaštva.
To, dalje, destimuliše izdavače koji ne mogu da plasiraju dela tog autora i tako se sve vrti u krug.
Dakle, umesto da pomaže autoru i poboljšava status autorske muzike kod nas, Sokoj svojim ponašanjem, koje bi se moglo okarakterisati kao krajnje pasivno, održava status kvo, tj. stanje u kome je autorska muzika kod nas u ozbiljnom problemu.
Oni koji se muzikom ne bave na taj način, iz drugih branši, možda nemaju taj problem, ali za sve mlade autore stanje je toliko akutno, da veliki broj mlađih autora uopšte i nije član Sokoja.
O autoru
Jovan Matić, autor&frontmen Del Arno Benda, po struci novinar.
tel: 011 30 89 205
Jovan Matić
Slobodan Loka Nesovic
Srđan Mitrić
Bojana Zimonjić Jelisavac - Mondo.rs
Emina Peruničić
Tatjana Bukvić