29. avgust 2017.

Recenzija albuma Đorđa Miljenovića, iz pera Baneta Loknera

27-og juna na domaćem muzičkom tržištu pojavila su se dva od ranije najavljivana i iščekivana albuma Đorđa Miljenovića, objavljena za „Mascom Records“, naziva „Amovi“ i „Sam pao sam se ubio“.

Miljenović u umetničko-estradnim krugovima poznat kao Sky Vikler ( Vikluh ) od samih početaka karijere smatran je velikim talentom, takođe i radnikom, koji puno toga u kreativnom smislu ima i može da ponudi. Mnogo pre no što su njegovi prevoshodno rap/hip-hop radovi predstavljeni javnosti, kod kolega muzičara, kao i ostalih muzičkih delatnika prepoznat je kao osoba sa respektabilnim talentom i što je još važnije znanjem, čija autorska i izvođačka poruka čeka tu iza „ugla“ na ostvarenje i potvrdu.
Ako se o  solo istupima, saradnjama, kao i radu sa Bad Copy-jem manje -više dovoljno zna, ostao je onaj deo koji takođe spada u njegovu sferu intersovanja, a nije direktno povezan sa hip-hop žanrom.
Duže od dve godine pripremana dva albuma su tu pred očima zaintersovane javnosti, koja ima priliku da upozna Miljenovićevo dugačije lice, ali opet  autentično njegovo, gde se određene paralele i komparacije sa onim što je ranije snimao i objavljivao mogu povući. A to je pre svega jedna autorsko/tekstualna iskrenost, u dobroj meri ogoljenost i direktnost, u kojoj potencijalni slušalac može relevantno da se uživi u Miljenovićeve urbane priče, događaje, konfliktne situacije, lična suočavanja, verbalne i „fizičke“ sukobe, sve preneseno na sadašnje vreme, gradski asfalt i neizvesnu svakodnevnicu.

Njegovi narativni tekstovi praćeni su različitom muzičkom matricom od pesme do pesme, a vidljiv je jedan miks raznih žanrovskih upliva, čiji je zajednički imenitelj – rock. Ali dodao bih sa snažnim „soul“ uplivima, a termin soul sam stavio pod navodnike jer  ova muzička forma u ovom slučaju  predstavlja autorov lični pristup/stav i odnos koju on ima prema sebi, svojim pesmama i generalno kompletnoj finalnoj poruci.

Miljenović je na albumima imao pomoć Sergeja Trifunovića, Olivera Nektarijevića, Ane Stanić, Ivane Vukmirović, kao i grupe sjajnih muzičara koji su svirački uobličili postavljene ideje.

„Amovi“ i „Sam pao sam se ubio“ predstavljaju na neki ovde prikazani način kompleksna ostvarenja, lišena bilo kakvog ulepšavanja ili prisustva potencijalno komercijalnih detalja,  čija poruka je jasna, direktna i neupeglana. Materijal sa pomenutih albuma čeka na najavljenu koncertnu promociju, dok za ovu medijsku pretpostavljam  problema biti neće, jer je Miljenović i do sada pokazao da se u sferi i svetu marketinga sjajno snalazi.

 

http://www.timemachinemusic.org/2017/08/27/dorde-miljenovic-amovi-sam-pao-sam-se-ubio/

Ostale vesti

Sve vesti