Zamislite na momenat svet bez muzike, knjiga, slika, filmova...
Morate priznati da bi život bez svih tih tekovina ljudskog duha bio daleko siromašniji. Interesovanje ljudi za muzička, literarna i ostala autorska dela je ogromno. To interesovanje publike povlači promet, a gde ima prometa ima i prihoda.
Delatnosti zasnovane na intelektualnoj svojini generišu 4,6% BDP-a naše zemlje, okvirno koliko i celokupna bankarska delatnost. U Evropi je taj procenat znatno viši, tako da ima još prostora za napredak.
Dakle, industrije zasnovane na intelektualnoj svojini i autorskim pravima ostvaruju značajan prihod.
Ključno pitanje glasi: Kako se taj prihod raspoređuje? Koliko se od tog prihoda vraća stvaraocima, autorima tih muzičkih, literarnih, filmskih i drugih dela? Da li oni od svog rada mogu pristojno da žive i da se posvete onome u čemu su najbolji – stvaralaštvu?
Srbija ima dugu tradiciju u oblasti intelektualne svojine i autorskog prava. Bila je jedna od država koje su osnovale Parisku uniju za zaštitu industrijske svojine. Kraljevina Srbija je 1929. donela prvi zakon o autorskom pravu, a 1930. je potpisala Bernsku konvenciju o zaštiti književnih i umetničkih dela, koja predstavlja temelj autorskih prava u međunarodnim okvirima.
Danas ta pitanja uređuje Zakon o autorskom i srodnim pravima, usvojen 2009. godine. Da bi se zatvorilo Pogavlje 7 (koje se tiče zaštite intelektualne svojine) u okviru pristupnih pregovora sa EU, neophodno je da se taj Zakon poboljša i uskladi sa zakonodavstvom Evropske unije.
S obzirom na prirodu korišćenja intelektualne svojine, a, posebno usled ekspanzije elektronskih medija i interneta, autori i nosioci prava su prinuđeni da zaštitu – što iz praktičnih razloga, što po sili zakona – prepuste organizacijama za kolektivno ostvarivanje prava. U praksi, najveći deo prihoda ostvarenih na ime korišćenja sliva se u organizacije za kolektivnu zaštitu autorskog I srodnih prava.
I upravo je tu srž problema.
Kao kreativni pojedinac, autor/nosilac prava obično nije u mogućnosti da isprati komplikovane procedure i administrativne zahteve jedne ili, često, više kolektivnih organizacija koje u njegovo ime prikupljaju prihod. Što je još važnije, on nema ni mogućnost da kontroliše protok i raspodelu svojih prihoda, jer organizacije, koristeći svoju poziciju zakonitog monopoliste, posluju netransparentno i imaju slabu interakciju sa svojim članovima.
Uloga zastupnika jeste da profesionalnim i proaktivnim postupanjem autoru omogući da uspostavi kontrolu nad eksploatacijom i prihodima svog dela. Zastupnik ispravno administrira autorski katalog i stara se da sva dela jednog autora/nosioca prava budu uredno registrovana u zemlji i u svetu, prati eksploataciju dela i vrši nadzor naplate i raspodele sredstava od strane jedne ili više kolektivnih organizacija, zahtevajući veću transparentnost i pravičnost u njihovom radu.
tel: 011 30 89 205
Jovan Matić
Slobodan Loka Nesovic
Srđan Mitrić
Bojana Zimonjić Jelisavac - Mondo.rs
Emina Peruničić
Tatjana Bukvić